Podatci i statistika najčešće nisu povezane s emocijama. No, nakon što je Atletico Madrid izbacio minhenski Bayern u polufinalu Lige prvaka, Craig Burley bi vas mogao uvjeriti u suprotno.
“Pričaš mi o očekivanim golovima nakon polufinala Lige prvaka u kojem su izgubili? Kakva glupost. Očekujem i ja poklone od Djeda Mraza pa ne dođu. Treneri dobivaju otkaze zbog rezultata. Nema tu nikakve štreberske gluposti poput očekivanih golova.”
Nesretnik s druge strane je bio novinar Gabriele Marcotti. On se usudio spomenuti kako je Bayern unatoč ispadanju od Atletica u potpunosti nadigrao Madriđane kada su u pitanju očekivani golovi. I to za uvjerljivu cifru. Burleyjeva pretjerana reakcija je u skladu s likom kojeg igra i od kojeg zarađuje, ali se u njemu svejedno može očitati određena demografija. Njeni članovi vole romantični nogomet, mrze VAR, a xG im nemojte ni spominjati.
Nije to toliko nerazumljiva perspektiva. U epohi u kojoj je tehnologija preuzela gotovo sve što može preuzeti, nogomet je po njima posljednji bastion starog načina života. Zato žele zadržati sve što ih podsjeća na novo vrijeme, što dalje od nogometa.
Ipak, kao i sa zaleđem zadnjih nekoliko godina, glavno pitanje je gdje ćemo povući liniju. Nikome ne smetaju slušalice kod sudaca, goal-line tehnologija, čak se sve više navikavaju i na VAR. Ali kada netko spomene xG, to postaje štreberska glupost kojom ne možemo ništa mjeriti. Zašto je tomu tako?
Što je xG?
Za one koji ne znaju, xG (Expected goals) je statistika koja mjeri kolike su šanse da određeni udarac uđe u gol. Uzima u obzir bezbroj varijabli od udaljenosti od gola, pozicije golmana, kut udarca pa sve do vremenskih uvjeta.
Koristeći podatke od preko tisuću sati videa, stvara se broj koji označava vjerojatnost udarca da uđe u gol. Kada je udarac na prazan gol s pola metra to će biti xG 0,99, a udarac s 40 metara će imati xG od 0,02.
Tradicionalisti ne žele ‘štrebersku glupost’ u nogometu, a xG je upravo to. Ne trebaš biti matematičar da zapišeš koliko je koja momčad imala udaraca, posjeda, kornera itd. Ali da bi računao vjerojatnost svakog udarca da završi golom, neko matematičarsko znanje ipak moraš imati.
Počeci xG-a
Sami pojam je nastao 1993. u istraživanju Vica Barnetta i Sarah Hilditch o tome kako umjetna trava utječe na timski performans. No, prva takva metrika se može pronaći još u 1960. te je produkt statističara Charlesa Reepa i Bernarda Benjamina koji su uz statistiku, bili zaljubljeni i u nogomet.
Do točke ludila, Charles Reep je proučavao utakmice Plymoutha prije nego se preselio u London. Tamo je njegovo ludilo još više naraslo. Inspiriran predavanjem tadašnjeg kapetana Arsenala Charlesa Jonesa, Reep je postao zaljubljen u napadačku igru kluba iz sjevernog Londona. Od tog trenutka, Reep je počeo gledati nogomet na drugačiji, znanstveniji način. Crtao je grafove, bilježio broj napadačkih akcija i promatrao korelaciju između određenih napada i toga jesu li rezultirali golom. Ukratko, postao je prvi pravi nogometni analitičar.
Da su društvene mreže postojale tada, vjerojatno bi ih prozvale ‘navijačima iz stolice’. Reep i Benjamin su gledali 667 utakmica od 1952. do 1967. te su u procesu putovali na četiri Svjetska prvenstva. Njihovi nalazi su rekli da je u prosjeku potrebno deset udaraca za jedan gol. Tako je rođena rudimentarna verzija xG-a.
Puno prije nego li je Opta donijela xG u naše domove, mnogi su pokušali napraviti model koji bi točno identificirao faktore koji utječu na to hoće li udarac završiti golom. Cilj je bio ići dalje od samih golova, slično kako je sabermetrics u bejzbolu otišao dalje od batting prosjeka.
2004. Richard Pollard je uz pomoć Samuela Taylora objavio rad koji se bavio upravo tim faktorima. Udaljenost od gola, kut, pritisak obrane, broj dodira prije udarca itd. Pollard je nakon toga postao glavni analitičar u Tottenhamu, a razvoj xG-a je od tada tekao ubrzano.
Dok je iza kulisa xG već jako dugo bio tema, u mainstream je ušao tek 12.8.2017. Tada je prvi puta pokazan kao metrika u BBC-ovom Match of the day. Od tada unatoč dosta protivnika, polako, ali sigurno xG sve više postaje dio svakodnevnice.
xG ne bi trebao imati protivnike jer je to samo još jedna statistika. Golovi su u nogometu najvažniji, ali nitko tko malo više prati igru neće zaključke dovoditi samo na temelju zabijenih golova. Niti jedna osoba koja je gledala Celticovu 2:1 pobjedu nad Barcelonom 2013. s 11% posjeda lopte nije rekla da je Celtic bio bolja momčad. Što ne znači da nije bilo predivno kada je 18-godišnji Tony Watt u 83. minuti zabio gol Barceloni za 2:0. Kad gledamo utakmicu i mislimo da je bolja momčad te večeri izgubila, velika je šansa da je xG na njihovoj strani.
Nogomet je najljepša igra na svijetu upravo zbog svoje kaotične prirode, a korištenje naprednih statistika to nikada neće promijeniti. Tvrditi da je tomu tako je jednostavno manjak otvorenosti prema promjenama koje obogaćuju našu igru, umjesto da ju osiromašuju.
“Lopta nas nije nagradila”, “Danas nije htjelo u gol”, “Rezultat nije odraz onoga što smo gledali”. Sve su to floskule koje služe istoj svrsi kao i xG. Na prvu se ova statistika čini čudnom i kompliciranom ‘štreberskom glupošću’, ali je zapravo samo nastavak onoga što ljudi rade od prve nogometne utakmice. Bilježenja podataka.
